|
Šta u srpskom jeziku znači reč preduzetnik? Ili bolje,
na šta većina ljudi u Srbiji misli kad čuje ili upotrebi reč
preduzetnik? Prva asocijacija je: vlasnik samostalne radnje, uglavnom
trgovac.
Malo ređe znači vlasnik samostalne radnje, zanatlija ili
majstor. Skoro nikada nije: advokat, stomatolog, lekar, arhitekta,
prevodilac, umetnik koji samostalno obavlja delatnost. Ponekad znači
i vlasnik malog preduzeća sa 5 zaposlenih. Jako retko znači vlasnik
preduzeća sa 100 zaposlenih. Ali nikad ne znači Bill Gates.
Ovaj
problem značenja je posledica i socijalističke prošlosti, ali
i činjenice da se reč preduzetnik koristi u Zakonu o privrednim
društvima da označi jedan oblik poslovanja: fizičko lice koje
obavlja neku delatnost radi dobiti. Samim tim, svi mali trgovci,
zanatlije, majstori, stomatolozi, lekari, prevodioci, umetnici ...
koji samostalno obavljaju delatnost su preduzetnici. U engleskom
jeziku se za ovo koristi poseban termin: sole proprietor. U prevodu:
jedan vlasnik tj. privatnik. Mislim da bi bilo bolje da je u zakonu
odabrana reč privatnik umesto preduzetnik. Time bi i izbegli
konfuziju i ostavili reč preduzetnik da znači samo jednu, pravu
stvar.
U engleskom jeziku se koristi reč: entrepreneur.
(Entrepreneur – a person who undertakes and operates a
new enterprise or venture ... often have strong beliefs about a
market opportunity and is willing to accept a high level of personal,
professional or financial risk to pursue that opportunity.)
Reč
preduzetnik označava preduzetnog čoveka koji pokušava da
ostvari svoje poslovne ideje. Ideje se uvek oslanjaju na značajno i
detaljno, po pravilu iz prve ruke, poznavanje neke industrije i
tržišta, potreba kupaca, tehnologije, načina prodaje i
distribucije. U osnovi tih ideja je čvrsto verovanje u postojanje
tržišne prilike koja je neiskorišćena. Svim
preduzetnicima je zajednička strast. Strast prema onome što
rade, strast prema svojim tržišnim idejama i ogromna želja da
ih ostvare. Ta strast im pomaže da svesno prihvate visok nivo ličnog,
profesionalnog i finansijskog rizika koji je neophodan za ostvarenje
te tržišne prilike.
Takođe im je zajedničko da svi
hoće da upravljaju sopstvenom sudbinom i da im drugi ne određuju šta
će da rade. U daljem tekstu reč preduzetnik ću koristiti isključivo
sa ovim značenjem. Za značenje preduzetnik- u smislu Zakona o
privrednim društvima, ću koristiti reč privatnik (sole
proprietor).
Ključni pomovi za preduzetnika su:
znanje -
tržišta, kupaca, potreba, tehnologije, neke delatnosti
ideja –
san - cilj
neiskorišćena
tržišna prilika
strast
visok nivo rizika.
 |
U Americi, ako ste privatnik obućar, prevodilac, samostalni
umetnik, advokat, lekar, vodite mesaru ili bakalnicu i to je sve što
želite da radite, velika većina ljudi vam neće reći da ste
«entrepreneur» - preduzetnik. Reći će pre: privatnik
(sole proprietor) ili vlasnik male radnje (small business owner). Pod
preduzetnikom se misli nešto malo više. Npr. ako imate
ideju (sanjate) da napravite seriju bakalnica ili mesara, obućarskih
radnji, stomatoloških ordinacija, i radite na tome. Tim
idejama dobijate taj neopipljivi kvalitet čoveka koji razmišlja
o tržištu i pronalazi nove, bolje, efikasnije načine da
zadovolji potrebe tog tržišta. Da promeni i unapredi stvari.
Da preduzme nešto novo na tržištu. Preduzetnik.
Stvari naravno nisu crne ili bele i linija razgraničenja nije
jasno povučena. Ali je činjenica da kad većina ljudi u Americi kaže
preduzetnik, ne misli na privatnika, misli na preduzimača koji traži
nova rešenja na tržištu. Prepoznavanje ovog ekstra
kvaliteta im je ušlo u kulturu i posebno se ceni u društvu.
To naravno ne znači da se privatnici ne cene. Naprotiv. Njih je mnogo
više od preduzetnika i takođe su jako važni za dobro
funkcionisanje cele ekonomije i tržišta. Samo se cene
drugačije.
Preduzetnici su pokretači i osnovni nosioci promena i napretka
ekonomije nekog društva. Svako društvo ih ima i
predstvaljaju 5 do 10% populacije. Zbog ove gladi za promenama,
konstantnog traženja načina za efikasnijim i boljim poslovanjem, oni
su izuzetno važni za ekonomiju. Oni su motor promene, inovacija,
efikasnosti i konkurentnosti jedne ekonomije.
U Srbiji ima
oko 250.000 registrovanih privatnika i oko 80.000 malih preduzeća. I
među tih 80.000 malih preduzeća se u najvećoj meri nalaze privatnici
koji su zaključili da im je pametnije da ne odgovoraju sa ličnom
imovinom za poslove preduzeća. Da li ste d.o.o. ili STR ne menja
mnogo na činjenici da ste čovek koji se bavi trgovinom neke robe. Da
li ste preduzetnik (entrepreneur) zavisi od toga šta ste
naumili da ostvarite.
Šta je važno privatnicima i
preduzetnicima?
I za privatnike i za preduzetnike najvažnija
pitanja su:
kako početi
kako i gde do finansiranja
kako razvijati biznis
kako osvajati tržište
kako zadržati klijente
kako dobro upravljati kompanijom
koje su najčešće greške, gde su zamke i kako ih
izbeći
Oni koji ne znaju odgovore na
gornja pitanja bi najradije da savete dobiju kratko i konkretno i
kroz primere drugih preduzetnika koji su put prešli. Da li su
saveti koji im trebaju da bi uspešno realizovali svoju ideju
isti bez obzira na to šta su zamislili i kolika je njihova
ideja ili postoji neka kategorizacija koja bi pomogla u lakšem
snalaženju?
Za sve privatnike, odgovori na gornja pitanja su
više manje isti, poznati i jasni:
Znaš znanje
(stolar, advokat, moler, lekar), nađeš prostor (u svom stanu,
kući ili garaži, kod rodbine, iznajmiš negde), nabaviš
opremu i počneš da radiš. Za to što radiš
već postoji tržište, ljudi već znaju šta nudiš,
ljudi već koriste taj ili takav servis negde drugo. Tvoji argumenti
su da si kvalitetniji, jeftiniji, imaš bolji odnos sa
klijentima, na boljoj si lokaciji ... Potrebna investicija je
relativno mala. Za nju se dovijaš: tvoja „kinta“,
rodbina, nekretnina pod zakup, banke, kredit. Ako dobro radiš
i otvorio si radnju na dobrom mestu i donekle znaš šta
znači marketing (da ljudi znaju da postojiš i da si dobar i
povoljan) ostvarićeš svoje snove. Moraš da postaneš
profitabilan odmah i sve što radiš finansiraš iz
prihoda, preciznije novčanih tokova.
 |
A za preduzetnike? I tu postoje dve značajno različite
kategorije. I one se razlikuju po veličini ideje, veličini
potencijalnog tržišta i potencijalu ideje da promeni
industriju i delatnost iz svoje oblasti.
Daleko najveći broj
preduzetnika dobro poznaje određenu industriju i delatnost, njene
kupce, proizvođače, dobavljače i distributere i na osnovu tog znanja
ima ideju kako bi se jedan deo te industrije mogao bolje organizovati
i samim tim dovesti do značajnih ušteda. Ili dobro poznaje
tehnologije koje se koriste, i na osnovu svog znanja je ustanju da
uvede nove i bolje tehnologije i tako ostvari uštede. Ili vidi
da ima veliki broj malih dobavljača koji nisu u stanju da ostvare
značajnije uštede zbog malog prometa, pa vide uštede u
konsolidaciji. Ili vide da postoji značajno veća potražnja nego
ponuda za nekim proizvodom, pa vide šansu u osvajanju jednog
dela rastućeg tržišta. Ili se neki proizvod ne pravi u Srbiji,
i vide šansu u značajno jeftinijem proizvodu napravljenom u
Srbiji ... Bez obzira na njihov izvor, na osnovu tih «ušteda»,
odnosno bolje ekonomije, preduzetnik vidi značajnu šansu za
profit svoje kompanije.
Ovi preduzetnici se u velikoj meri
oslanjaju na već postojeću veliku industriju i kompanije koje imaju
potrebu za određenim proizvodima ili se oslanjaju na potrebu krajnjih
kupaca čije se potrebe zadovoljavaju uvozom. U tom prostoru pronalaze
neiskorištene tržišne prilike, nepokrivene potrebe,
rupe u ponudi, neefikanosti postojećeg sistema ... Njihov cilj (san)
je malo ili srednje porodično preduzeće (MSP). Njihov cilj je mnogo
veći od cilja privatnika, ali i mnogo manji od cilja naredne grupe.
Neki preduzetnici imaju velike
ideje i sanjaju velike snove. Oni su uglavnom inovatori u nekoj
industriji. Sami su izmisli ili su nabasali na rešenje za koje
shvate da može da promeni svet i način na koji živimo. Za većinu
ljudi to su nerazumljive ideje pa samim tim im se čine i nerazumnim.
Primeri iz prošlosti i gotovo po pravilu iz Amerike su:
automobil, motor na naizmeničnu struju, elektronska trgovina
(e-commerce), gde pijemo kafu, kako komuniciramo sa drugima na
internetu, kako dobijamo energiju ... Oni žele da naprave velike
kompanije i postanu lideri u postojećim ili stvore potpuno nove
industrije, kao što je pre desetak godina bio slučaj sa
elektronskom trgovinom. Velika većina njih stvara potpuno nove
proizvode kojih nije bilo na tržištu pre njih. Ovi novi
proizvodi često otvaraju potpuno nove industrije i gase potrebu za
nekim drugim.
Njih je proporcionalno jako malo u nekom
društvu: manje od 1% stanovništva. Ogromna većina
nikada ne ostvari svoje snove. Bill Gates, Henry Ford, George
Westinghouse, Bill Hewlett i David Packard (HP), Sam Walton
(Wal-Mart), David Filo and Jerry Yang (Yahoo), Jeff Bezos (Amazon),
Michael Dell (Dell Computers) su primeri preduzetnika koji su uspeli
i koji spadaju u ovu grupu. Iza njih su još stotine hiljada
drugih koji ili nisu uspeli ili su samo delomično uspeli.
Ovakvih
ljudi ima i u Srbiji. Samo su stidljivi i nemaju neophodno
samopouzdanje. Ovo im se ne može uzeti za zlo, znajući stanje u
zemlji u poslednjih 15-tak godina. U nedostatku finansijskog i
tržišnog znanja i menadžerskih sposobnosti, kao i nedostatku
odgovarajućih investitora koji bi podržali njihove projekte,
pokušavaju da ostvare svoj san na potpuno pogrešan
način.
|